28 February 2008

The Show Must Go On

Photo by Zlaja "32" Dolic
Be My Guest II - Zlaja "32" Dolic, No4

18 kommentarer:

Anonymous said...

"...förruttnelsen börjar precis när vi fyllt 37..."? Kent

Anonymous said...

Mmmm...kako dobar komentar od Suomy Non "A"!
Zlaja, jes' ti ovo bolan slik'o? Gdje? Sta? Pricaj!

Anonymous said...

Interesuje me da li bi ovo siblje naraslo ovako visoko da nema ovog istrulog trupla?
Da li bi nama bilo ovako dobro na nekome, negdje drugdje, nije jako lose?

Igor said...

Z said:

THE SHOW MUST GO ON!

Empty spaces - what are we living for?
Abandoned places - I guess we know the score..
On and on!
Does anybody know what we are looking for?

Another hero - another mindless crime.
Behind the curtain, in the pantomime.
Hold the line!
Does anybody want to take it anymore?
The Show must go on!
The Show must go on!
Inside my heart is breaking,
My make-up may be flaking,
But my smile, still, stays on!

Whatever happens, I'll leave it all to chance.
Another heartache - another failed romance.
On and on!
Does anybody know what we are living for?
I guess i'm learning
I must be warmer now..
I'll soon be turning round the corner now.
Outside the dawn is breaking,
But inside in the dark I'm aching to be free!

The Show must go on!
The Show must go on! Yeah!
Ooh! Inside my heart is breaking!
My make-up may be flaking!
But my smile, still, stays on!
Yeah! oh oh oh

My soul is painted like the wings of butterflies,
Fairy tales of yesterday, will grow but never die,
I can fly, my friends!

The Show must go on! Yeah!
The Show must go on!
I'll face it with a grin!
I'm never giving in!
On with the show!

I'll top the bill!
I'll overkill!
I have to find the will to carry on!
On with the,
On with the show!

The Show must go on.


QUEEN

Igor said...

Iako "Show Must Go On" ima ljudi koji jos imaju snage da plivaju uzvodno koliko god struja da je jaka. Oni ne daju zavjesi da se digne do kraja tako da Show uvijek negdje preskace, vraca se na istu tacku, kao stara, izgrebana ploca.

Svaka slicnost sa stvarnim zivotinjama i dogadjajima je slucajna.

Anonymous said...

Minns ni, min älskade, synen vi såg
i sommarens milda ljus
denna morgon: ett skändligt kadaver som låg
på skogsstigens bädd av grus?

Med lyfta ben som en kvinna i brunst
och svettandes gift som en sjuk
utbjöd det fräckt sin av febrig dunst
stinna, obscena buk.

Och solen stekte detta ruttnande djur
för att upplöst och hundrafalt
kunna ge åter till moder Natur
vad hon hopfört till en gestalt.

Långsamt såg himlen ett stolt skelett
slå ut, likt en blomma mot skyn
så tung var dess stank att ni vacklade lätt
och det svartnade för er syn.

Kring buken surrade asflugors flock
medan larvernas svarta här
flöt fram likt en vätska, seg och tjock,
över lemmar som sakta föll sär.

Allt sänktes och steg likt ebb och flod
eller frambröt i bubblande skred
som om kroppens liv, där den pöste, bestod
i att mångfaldigt brytas ned.

En sällsam musik steg upp därifrån
som från vindar, bäckar och träd
eller vannan där bonden med lugn, monoton
rörelse rensar sin säd.

Och formerna suddades ut och försvann
likt en skiss, en vag, nästan död
dröm som konstnären bara kan
gestalta med minnet som stöd.

En otålig hynda bevakade oss
bakom klippan, i lystet begär
att från liket, så snart vi gått, slita loss
det stycke hon kvarlämnat där.

Och dock skall ni likna en gång detta as
och denna besmittelses pust
Ni, solen i min värld, mina ögons extas,
min ängel och högsta lust!

Ja, detta, min drottning, väntar er
då ni biktat och blivit smord
och lagts under gräs och blommor som ler
att bland knotor multna till jord.

Säg åt masken då, när dess kyss er förött,
att formen, allt det som var
av himmelskt ursprung i upplöst kött
skall evigt hos mig leva kvar!

Charles Baudelaire
'L

Anonymous said...

To je umjetnost, kadaver/crkotinu, (kako fino zvuci na nasem :)), opisati na tako lijep nacin....eeeee `L a ja bas trazio ovaj dikt bez uspijeha....Sijecam ga se sa komvuxa, svedski B......ja i Igor smo malo preko telefona pricali o slici. Da li je iko primjetio ono malo stado ovaca u pozadini...taj kontekst, zivota i smrti, me je asocirao na "The show must go on".....da usput odgovorim na Harisovo pitanja,gdje?.....na Pagu. Ja i Nikola (Sandrin momak)isli u lov na scharane pa naletili na ovaj predivan prizor :).....a ja konto da sam na zadatku za National Geografic,pa uzeo samo tridesetk fotki...avantura i to....Z,32

Anonymous said...

Ovcice nisam primjetila :)Interesantno... BTW bas fino kad ostavite i nekih profesionalno-fotografskih komentara (nemojte ih cuvati samo za telefona) pa nama nefotografima otvorite i drugu stranu prizora:)
'L
PS
Je li bilo uspjeha sa scharanima?

Anonymous said...

BTW???...nista od scharana, kazu da ih ima i da im je velik razmak izmedju ociju :))))) Z,32

Anonymous said...

BTW = by the way = deformacija pokupljena dugometraznim chatanjem:)
'L

Anonymous said...

Jos jedan elemenat u spektru novopecenekvaziterminolo(r)gije, rame uz rame sa "izgooglah", sto to ono tako divno jedan pjesnik jedared reche. Mozda ne toliko "westernized" niti "glocalized" kao "izgooglah" ali u kontekstu novih nacina komunikacije mi nase konverzacije mjerimo u metrima. radi se o "dugometraznom chatanju". (A da ne pricham o ovom "ch" i "sh" shto smo poceli koristiti:))) Bravo 'L!

Zlaja! Upravo te htjede upitati "A otkud znas da su to tamo daleko ovce" kad naletih na tvoju razradu fabule gje si uramio dozivljaj i u perspektivu i u kontekst - da je slika uzeta na Pagu. Tamo raste samo zalfija i jedina zivotinja je ovca:))))))))))) I ovca pase samo zalfiju i onda je meso marinirano prije nego se zivotinjka pod noz prisloni. Sto ce da znaci da je vjerovatno i ova "crkotina" potomak roda (kratko d:) ovaca. Pitanje je: Sto crche?

Onda su moje ochite nedovoljnosti sto se tiche poznavanja flore i faune odlucile da me josh malkice zbune - zar sharan nije rijechna riba? U tom sluchaju to znachi da na Pagu negdje mora miti slatke vode. Jel' ima? Gdje? Slijedeci put kad dodjem na pag ima da me vodis na guidad sight seing:))

haj zivili

Anonymous said...

Kad smo sve vezali za Kent ovih dana (ne izoztavsi ovu sliku - za to se odmah nasa "Suomy" = "L" pobrinula sa naznachavanjem pocetka truhljenja:)) rekoh da podijelim sa vama shto prochitah sinoc i sto je mene direktno asociralo na ovu sliku. Interesantno je da ja, kad lezim u krevetu pred spavanje i chitam svoje nochno chitanje, vezem misli sa slikama iz ****** nam nashega i mislim na sutradan kad treba te iste misli da podijelim sa stanovnicima ****** nam nasega:)) Znam zasigurno da vas ima josh koji ste ovo chitali. Evo ga ide ovako:

"De vackraste blommorna gror i skiten. Kent har för varje platta växt sig större. Men de vet var rötterna finns. Var näringen finns. Vet vad som ursprungligen fyllde dem och replokalen med elektrisk kraft [...]"

Håkan Steen, den 3 december, Aftonbladet


"******" = ?

Anonymous said...

Unatoch tome sto sam bila zauzeta pridrzhavanjem pupka kazhiprstom, da se pod navalom smijeha ne bi odvezao, primjetih da ova crkotina, bez obzira na retorichka pitanja, potkrijepljena poznavanjem pazhke faune, ne mozhe biti, gledajuchi kroz moje ok(n)o, nishta drugo do li krava i to Sharenka…

Nekom krava nekom ovca, shiblju hrana. Kotachu dio, suncu noch, a, nepotvrdjenom sharanu spas! Lijepo nas provoza… Hvala Z!

Malo kasnim, ali ko ce Harisa stici :)

"Suomy" nije = "L", mislim da je u pitanju pajdo a ne pajdasica...

Da dodam i pjesmicu:

Reading how we'll die alone

On a cobweb afternoon
In a room full of emptiness
By a freeway I confess
I was lost in the pages
Of a book full of death
Reading how we'll die alone
And if we're good we'll lay to rest
Anywhere we want to go

In your house I long to be
Room by room patiently
I'll wait for you there
Like a stone
I'll wait for you there
Alone

And on my deathbed I will pray
To the gods and the angels
Like a pagan to anyone
Who will take me to heaven
To a place I recall
I was there so long ago
The sky was bruised
The wine was bled
And there you led me on
In your house I long to be
Room by room patiently
I'll wait for you there
Like a stone
I'll wait for you there
Alone, alone

And on I read
Until the day was gone
And I sat in regret
Of all the things that I've done
For all that I've blessed
And all that I've wronged
In dreams until my death
I will wander on
In your house I long to be
Room by room patiently
I'll wait for you there
I'll wait for you there
Alone, alone
'L

Anonymous said...

Citat:

"Anonymous said...
I am Lejla :) Ne uspijeva mi da upisem ime u gornju rubriku komentara pa ispadnem Suomy Non "A", sorry"

To je bilo nekoliko postova dole:))

OK, znaci L je za Lejlu i Suomy za Lejlu, samo Lejla i Lejla nisu ista osoba:)) Mislim da iz konteksta mogu razaznati kojoj koje ime pripada:))

Dobra ti ova recitacija BTW

"Lost in the pages of the book full of death"...mmmmm

Anonymous said...

"full of emptiness" ....mmmmm

Anonymous said...

Ako si ti autor ja bau-daun bifor di (bow-down before thee)- svaka cast. A ako nisi - opet svaka cast:))

Anonymous said...

Zaboravila sam potpisati, Audioslave

I am Lejla :) Ne uspijeva mi da upisem ime u gornju rubriku komentara pa ispadnem Suomy Non "A". Obrazlozenje: Posto sam mislila da je raji opste poznato ko je Suomy Non "A" uzeh taj anagram da kazem to sto je ustvari moglo jasno i glasno da se napise: "Ne uspijeva mi da upisem ime u gornju rubriku komentara pa ispadnem anonymous". Izvinjavam se zbog pometnje
'L

Igor said...

Poshto smo se provozali lijevo i desno, otishli u oblake a zavrshili ispod zemlje, reko', da probam isprichat' prichu ove Zlajine sedmice kako je ja nisam dozhivio. Da natjeram sebe vidjeti sve iz nekod drugog, mrtvog ugla :)

Krenuvshi od prve ka zadnjoj fotografiji:

Verzija Prva:
Spomenuo sam vech da je prva slika pogled iz materice na dijete koje se tek rodilo. To ne mogu da promijenim nikako. Kako god pogledam – to je to (trauma?). To isto dijete poslije se druzhi sa drugom djecom u obdanishtu. Druzhit’ ce se i u shkoli. Kao i na poslu. U penziji isto tako. Nakon toga nema shta drugo nego na gomilu. Onda istrunesh.
Zatim tvoja "mnogobrojna rodbina i prijatelji" tuguju. Neki su toliko dirnuti da moraju posjetiti psihijatra. A psihijatar je, kao i kod Sopranosa, sluchajno, jedna lijepa mlada dama. U nju se "neko" iz familije zaljubi i onda je taj ”neko” voza na motoru (sa crveno-zhutom kacigom), po gradu i svashta joj kupuje.

Verzija 2:
Spomenuo sam vech da je prva slika pogled iz materice na dijete koje se tek rodilo. To isto dijete poslije se druzi sa drugom djecom u obdanishtu. Druzhit che se i u shkoli. Poslije che mnogo djetetovih vrshnjaka krenuti u rat i zavrshiti u masovnoj grobnici na jednoj livadi nadomak Ljubljane. Ona ista beba prezhivjet che strahote rata i svoje traume probati izlijechiti vjezbajuchi u teretani. Imat che velike misiche i, kao u svakom filmu, pokupit che najbolju "trebu" i vozat je na motoru, po gradu.

Pouka:
Samo pocetak i kraj su isti.