Mene ova odvuce na: "...No dark sarcasm in the classroom..." i "...How can you have any pudding if you don't eat yer meat?..." - Another Brick In The Wall od Floyda.
ja jutros poslao komentar al izgleda ga nije registrovao....ma i ja sam mislio na "We dont need no education" al kontam, tek ce u vrtic :))),daj bar da progovori pa onda. A s jednim se slazem..vec smo im poceli ispirati mozak (We dont need no thought control)....to je sad veliko pitanje, mozda im treba do neke granice( primarna socijalizacija a onda "free as a bird" :)
if I'd listened everything that they said to me, I wouldn't be here! and if I took the time to bleed from all the tiny little arrows shot my way, I wouldn't be here! the ones who don't do anything are always the ones who try to put you down and you could spend your entire life walking around in the nowhere land of self doubt
'coz when you start to doubt yourself the real world will eat you alive! it's time, it's time to align your body with your mind, it's hero time it's time, it's time to align your body with your mind, it's hero time 'coz when you start to doubt yourself the real world will eat you alive! and you know it's true! I'm talking to you: hero time starts right now! Yeah, hero time, yeah, time to shine, hey, hero time!
if ya think you've got 100 years to mess around: you're wrong! this time it's real, y o u r t i m e i s n o w . . . it's hero time! Yeah, hero time,hey, time to shine, yeah, hero time, yeah!
hard times are gettin' harder, the liars are acting strong you better get a grip on yourself or you won't be around too long it's hero time, hey, time to shine, yeah, hero time, yeah, hero time, yeah! it's hero time, it's hero time, time to shine, shine, shine, shine, shine! oh yeah!
no such thing as spare time, no such thing as free time no such thing as down time all you got is life time... go! 'coz it's hero time, 'coz it's time to shine 'coz it's time to go, go, go! yeah, hou!
when you're gone, you're so gone you've got it now, it's time to go hero time starts right now! yeah, aha..! ...change it!
I got grace in times of friction, I got truth in times of fiction I've got no time for the hype... suicide!? I'm not that type... I got no time for drug addiction, no time for smoke and booze too strong for a shortened life span, I've got no time to lose! It's time to shine, yeah, it's hero time, yeah, it's hero time, yeah, yeah!
when you start to doubt yourself the real world will eat you alive! yeah! you could spend your entire walking around, coward: or you can get up! get up, get up, get up, get up! it's time to shine! yeah...
Promjena ciljeva na najvisem stupnju prioritiranja ne moze biti intencionalna posto promjene te vrste nemaju svrhu i namjenu nego su rezultat neocekivanih, ali na licnost uticajnih efekata emotivnih izjava ili emotivnih aktivacija. Ako bi "free as a bird" u ovom slucaju znacilo sloboda mijenjanja ciljeva kao rezultat komplikovanih, zapanjajucih, podvojenih aktiviranja misli koje prevazilaze kapacitet paznje (ne kao briznog obzira nego kao pozornost) i predtsavljaju rizican izazov dominaciji ciljeva visokog stupnja sto u datom trenutku odlucuju subjektov slijedeci korak onda bismo mogli reci da se tu radi o slobodi izbjegavanja odgovornosti, tj. o slobodi ignorisanja racionalnih izbora i odluka i prepustanje dozivljajima i senzacijama konvertiranja utisaka i dojama koji nam se nanajavljeno "dese" i prepustanje promjenama zivotnog smijera sto sadrzi veliki broj kontrastirajucih i nesuglasnih faktora. Sto znaci da, za razliku od Dice Man-a i njegovog svjesnog izbjegavanja odgovornosti i perverznog opravdavanja u egzekuciji svojih fetisch-fantazija kroz igru kocke, ovdje se jednostavno radi o koristenju emotivnih stanja kao barka bez kompasa za nasumice jedrenje prema slucajnosti - gdje god vjetar puhne. Mozda, samo mozda ali ipak mozda - mozda je onda ta sloboda nesto drugo nego sto smo mozda onako na prvu ruku mi sa njom mozda htjeli da objasnimo. Jer meni se ipak cini da ova sloboda ima previse elemenata zatvora gdje emocije su i celije i cuvari i gdje mi kao osobe nemamo bas nesto puno pravo govora:)))))))
"I got grace in times of friction, I got truth in times of fiction". Ja se cesto slazem sa ovim covjekom:)) Interesantno kako je ova prelijepa, prilicno idilicna i bezbrizna slika naseg Kene nas sviju asocirala, onako na prvi pogled, na nesto tesko, neki teret strukturalnih omjera. Nesto prilicno Kafkijansko lebdi oko sentimenta nasih spontano-asocijativnih interpretacija. Zasto? Da li se radi o "selective vision" kolektivne vrste? Mislim, svi mi imamo nase individualne selektivne poglede na stvari. Ali je dosta nas proslo kroz prilicno slicne a velike promjene i zgode i nezgode u zivotu. Kad kazem nas, ovdje, mislim na nas nas:)) Pored te zajednicke istorije kao zajednicki referentni okvir mi se puno druzimo i nosimo, ja mislim, jedan zajednicki bias u mnostvu raznih situacija. Vjerovatno smo u konsensusu oko ovog tvrdog interpretiranja labudovog paperja zbog toga sto smo nafilovani kombinacijom socijalnih memorija i naseg druzenja. Jel' mi to nesto zelimo da kazemo? Kako to da mi u ovoj slici vidimo "thought controll" a ne nesto drugo? Kako to da cednost Kenina ide ruka uz ruku sa onim bizonom Rollinsom? Mozda konstelacija djece na slici, ravna linija u kojoj su poredani - nepromisljeno institucionalizirano, izmedju njih egalitarno, ali ocigledno podredjeno. Da li je to trn u nasim ocima sto nas podstice na ovakve vrste kolektivnih revolta?
Znas sta... Ovdje si ubo u srz. Najispravniji i najkvalitetniji komentar/pitanje/odogovor kako je blog krenuo.
Imao sam jos nesto "pametno" za reci ali kada sam citajuci dosao do tvoje recenice: "Kako to da cednost Kenina ide ruka uz ruku sa onim bizonom Rollinsom?" smijao sam se pola sata i sve zaboravio. Ajd, drugi put cu ti odgovorit' sta ja mislim.
Ovo sto cu sada napisati se u nasim glavama u stvari desi u 2-3 sekunde bacanja oka na fotografiju. Otuda ozbiljnost:
- Crno-bijelom fotografijom Zlaja je sakrio ono veselje koje bi raznobojna, djecija garderoba dala ovoj fotografiji.
- Diagonalna svijetla linija daje slici sazrjelu dinamiku, djete ne povlaci ovakve prave linije do 3-4 godine. Djeca prave nered i crtaju mrlje.
- Ozbiljnom svijetlom dijagonalnom linijom ti oko putuje naprijed-nazad. Iznad te linije se nalaze ozbiljna lica male raje. Od najblizeg "raje" ka onom najdaljem.
- Jel' se ko smije? Ne. Najdalji djecak ima malo neozbiljniji izraz lica ali i nije u fokusu tako da ti se oko vrati na najblizeg, koji isto nije u fokusu, i onda se malo zadrzi na Kenanu, jer je u fokusu, i onda opet dalje. Mozda malo pogleda i Kenanove ruke. Sta u njima nadje? Nista.
- Jesu ovo sve djecaci? Sto su sami? Gdje su curice?
- Sto svi imaju straftu na majicama? Jesu li tim ili im je to uniforma?
- Sjede u stolicama a ne mogu sami izaci iz njih. Sjede zajedno a ne mogu se dohvatiti. Sjede zajedno i ne komuniciraju. Ovo ti je ko kod mene u zgradi; Isto kod mene na poslu, pomislis?
E nakon tog, prvog, dozivljaja slike mi onda to vezemo sa procitaj Harisov prethodni post.
Dozvoli mi da protestiram! 1. Vidim samo dvije majice sa straftama tako da od uniformisanja nema nista. 2. "Zadnji" pajdo se, po meni, - fokus ili ne - smije a i nasem Keni, cini mi se malo fali. Tako da nema nista ni od toga (uostalom zasto se nismo pitali da li iko place?) 3. Nemoguce je zasigurno uspostaviti da li su ovo sve djecaci ili ima i curica. Odozgo prema dole bi se moglo reci da su - mozebiti - broj 1, 3 i 5 curice. I nije ni bitno ako u stvari nisu - moja poenta ovdje je da nije toliko ocigledno da su sve djecaci.
Ali isto tako, dozvoli mi da dam odu slijedecem: 1. Slazem se u svemu ostalom sto si napisao a narocito sa dijagonalnom ravnom, militarnom linijom koja podsjeca na rigoroznost institucija nojgere vrste. I naravno, da bi se to onako majstorski zaokruzilo k'o sto samo ti to znas: "Sjede u stolicama a ne mogu sami izaci iz njih. Sjede zajedno a ne mogu se dohvatiti. Sjede zajedno i ne komuniciraju. Ovo ti je ko kod mene u zgradi; Isto kod mene na poslu, pomislis?" Mislim to je umjetnost! Svaka cast.
1. Dvije ili cetiri, koliko ih u stvari ima, svejedno. Nase oci to primjete bio ti svjestan toga ili ne.
2. Ovo je od smijanja daleko. Tu ne popustam. Ne placu samo zato sto su u stranom drustvu. Da su kod kuce u istoj situaciji odavno bi bila prava dreka. Puno nepoznatih je oko njih i zato su ovakvi, kontrolisu se. Nisam bio tamo ali tako mi se cini.
3. Pisao sam o tome sta je tvoje oko registrovalo prvim pogledom na sliku. Ti si se sada vratio na sliku i posmatrao si je dugo. Analizirao. Da smo to radili od pocetka nasi komentari bi mozda i bili svjeziji. Mozda bi nekome i torta pala na pamet. Vidis da se jos nisi rjesio prvog utiska da je "br 5" pajdo iako nakon analize kazes da moze biti i curica.
Ovim povodom zelim da izrazim svoje duboko kajanje sto sam, ometen i zbunjen mojom licnom coravoscu (bukvalno, moram nabaviti naocale sto prije to bolje, jer pored toga sto sam daltonista sam i na pola slijep), ukaljao vrsne i vele observacije i njima povezane analiticke poduhvate naseg prijatelja Photoblogger-a. Jednostavno mi se (o'zgo i o'zdo) majica broj 3 ucinila kao jednobojna i istancano neizstraftana. Stoga zelim javno da se ostro ogradim od te izjave i da uputim jedan hierarski jaci protest mom prvom i - zbog ocigledne evidencije - hierarski slabijem protestu. Ovo priznavanje je rezultat "Behind the scenes" diskusije gdje je doticni, ovaj nas i moj vrli prijatelj Photoblogger, odlucio da poduzme vaspitnokorektivne mjere sa tim sto mi je poslao isto sliku - samo ovaj put prilagodjenu sa jos nekoliko dodatnih hiljada pixlica da bi se potrebe mog nakaradnog vida zadovoljile dovoljno da mogu da razaznam strafte na ovom dvodimenzionalnom pejzazu uhvacenog momenta. Stoga, prema tome i zato, s obzirom na obzir kad uzmemo u obzir ovo sve sto je gore navedeno, moja popravna izjava glasi ovako:
Ne, nisu dvije nego tri majice sa straftama reprezentirane na slici!
I drugi dio izjave glasi:
Izvini prijatelju Photoblogger-u!
Eh sad:)) Ove dodatne fakte u ovoj puzlici nas neminovno vode ka zakljucku da bi prvi najbolji korak bio da pokusamo da kvantifiramo kolicinu "tvrdoce" i "tezine" i "militarnog Kafkianizma" na 50% (tri uniforme od sest mogucih - tri osobe su u civilu).
Ili?
Sta se desilo sa "Bara sånt som man kan mäta kan jag förstå" ili "Allt är minus och plus, på en skala Säg tack och förlåt och betala"?
Znam, znam, ja sam zajednio sa mojim zlim okom prvi poceo da brojim strafte i da kvanifiram dozivljaje. Fuj! Po svemu sudeci citava situacija mi se cini kao da je potrebno jos jedno priznavanje a to je:
Izvinjavam se zbog mog mjerenja "dozivljaja" iz razloga da sto vise mjerimo sve se vise udaljavamo od onog prvobitnog sentimenta naseg objekta interpretacije. Moj vrli prijatelj Photoblogger me kritikuje i kaze: "Pisao sam o tome sta je tvoje oko registrovalo prvim pogledom na sliku. Ti si se sada vratio na sliku i posmatrao si je dugo. Analizirao." Istina! I ne samo to. Istina je isto da sam i ja jako bias-ed isto kao i sve i jedan (jedna) od nas individualno i/ili kao sve i jedno od nas kolektivno. Nisam uspio da se rijesim svije selektivne perspektive i koracam ambivalentno izmedju pojmova "pajdo" i "curica". I za to se srdacno ali istovremeno i ponizno i skruseno izvinjavam.
Ali to je sve i bila poenta moje naknadne analize - ne da se uzdignem iznad situacije i nas, pa da objektivno izmotrim i onda da nam svima saopstim istinu o tome kako stvari stoje. Ne! Moj cilj je bio da upozorim sve nas, ukljucujuci i mene, na opasnost oslanjanja na sociokulturalne sedimente u procjenjivanju cega-god i pogotovi u pripisivanju tome istom ontoloski status objektivizma. Zasto? Zbog opasnosti da napravimo pokoju redukcionisticku i deterministicku gresku. Stoga zelim, ne da se izvinim zbog, nego da obdanim ,svoju spoznaju da moje asocijativno vezanje koncica je i te kako bias-ed:
Just steped out of the box. And realized - I'm biased. And I'm biased good! I've been balkanized, terrorized, mesmerized, easternized, westernized, anthropomorphized, dehumanized scandinavized, metalized, grungized, punkized, franchized - and all of it and every time beyond recognition. And all of the forms of active embodying of whatever comes my way gave me immense freedom at the same time as it suffocated my emotions and blurred my vision. The quantity of alternatives just droped in quality which left me with literally nothing at my disposal. Then who am I to say anything about anything and why should anybody listen to me - myself included?
Zbog toga, dragi moj prijatelju Photoblogger-u i ostali drugovi i drugarice, zbog toga sam se skontao da kavez u kojem sjedim i camim nije samo moj, jer u istom kavezu ja camim sa vama. Svi smo robovi sedimentnih smjernice nasih misli - ali ni to nije camljenje nego sloboda jer onda odjednom uvidjeh da ni kavez nije toliko uzak jer i vi svi mozete da stanete u njega. Nas kavez je velik, prostran - gdje su njegove medje, a gdje mu je dno? "Moje srce, ptica divljine, naslo je svoje nebo u [...]" kavezu tom (ovo sam ukr'o a na vama je da istrazite odakle). Meni je samo drago - to cijelo vrijeme pokusavam da izbrbljam - ne samo da u kavezu slobode nisam sam, nego da sam tu zajedno bas sa vama.
Ej... "ptico divljine". Izgooglah (cuj rijeci "izgooglah"!!! znal' ko jel' to pluskvamperfekt ili je imperfekt?) ovo:
"Tuzne su ispitivacke oci tvoje. One bi da smisao moj dokuce kao sto bi mjesec da izmjeri more.
Razotkrio sam zivot svoj pred tvojim ocima s kraja na kraj, i nista ne ostade ni skriveno ni presuceno.
I upravo me zato ne poznajes.
Da je to barem dragulj, mogao bih ga zdrobiti u stotinu komadica i nanizati ih u ogrlicu da ti je na vrat stavim.
Da je to barem cvijet, okrugao, sitan i ljubak, otkinuo bih ga sa stabljike da ti ga u kosu zataknem.
Ali, to je srce, ljubljena moja. Gdje li su njegova zzala i dno njegovo?
Ti ne poznajes granica ovomu kraljevstvu, pa ipak si kraljica njegova.
Da dodje samo casak radosti, on bi se u lagani osmijeh rascvao, i ti bi ga zacas mogla vidjeti i procitati.
Da bude samo bol, razlila bi se u bistrim suzama, pa bi se u njima i bez rijeci odrazila nutarnja tajna.
Ali, to je ljubav, ljubljena moja.
Njena je radost i njena bol bezgranicna, i beskrajna je oskudica njena i njeno bogatstvo.
Blizu ti je kao i sam zivot tvoj, ali je nikada ne mozes sasvim poznati
Ti si vecernji oblak koji bludi nebom mojih snova.
Ceznjama ljubavi svoje dajem ti boju i oblik.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas u mojim beskonacnim snovima!
Tvoja su stopala ruzicasto rumena od ognja mog ceznjivig srca, ti koja znjes moje vecernje pjesme!
Tvoje su usne gorko-slatke od ukusa vina mojih patnji.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas u mojim usamljenim snovima!
Senkom svoje strasti zarcnio sam oci tvoje, stalna gosco u dubinama moga pogleda.
Vezao sam te, moja, ti koja obitavas u mojim besmrtnim snovima!
Moje srce, ptica divljine, naslo je svoje nebo u tvojim ocima.
One su kolijevka jutra, one su carstvo zvijezda.
Moje su pjesme potonula u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem u to nebo, u njegovo osamno bespuce.
Pusti me samo da dijelim njegove oblake, da sirim krila u sjaju njegovog sunca."
E sada, nisam htio da googlam dalje. Ko je pjesnik? Cija je, da prostis? Nego reko' lici mi na Arsena. Ne, nije, mozda je Serbedzija, reko'. Ma ne ovo je Kemo, ono kad se napijo. Al' kad se on napijo a da nije bio s ovom drugom dvojicom... al' k'o da gledam ovo neko napisao jedno 400 godina AC. Kako god, ko god ovo napisao, ti si zapamtio... Ti si komentarom od 4528 slova dao na znanje da je "zivot razotkriven i da nista ne ostade sakriveno". A kako si povezao "granice ovomu kraljevstvu" sa granicama nasega kaveza, e to... to ja ne znam rijecima izkazat. Naklon AlterEgu!
I hunt for the golden stag. You may smile, my friends, but I pursue the vision that eludes me. I run across hills and dales, I wander through nameless lands, because I am hunting for the golden stag. You come and buy in the market and go back to your homes laden with goods, but the spell of the homeless winds has touched me I know not when and where. I have no care in my heart; all my belongings I have left far behind me. I run across hills and dales, I wander through nameless lands-- because I am hunting for the golden stag."
Photo by Zlaja "32" Dolic 
18 kommentarer:
Mene ova odvuce na:
"...No dark sarcasm in the classroom..." i
"...How can you have any pudding if you don't eat yer meat?..." - Another Brick In The Wall od Floyda.
ja jutros poslao komentar al izgleda ga nije registrovao....ma i ja sam mislio na "We dont need no education" al kontam, tek ce u vrtic :))),daj bar da progovori pa onda. A s jednim se slazem..vec smo im poceli ispirati mozak (We dont need no thought control)....to je sad veliko pitanje, mozda im treba do neke granice( primarna socijalizacija a onda "free as a bird" :)
SHINE
if I'd listened everything that they said to me, I wouldn't be here!
and if I took the time to bleed from all the tiny little arrows shot my way,
I wouldn't be here!
the ones who don't do anything are always the ones who try to put you down
and you could spend your entire life walking around
in the nowhere land of self doubt
'coz when you start to doubt yourself the real world will eat you alive!
it's time, it's time to align your body with your mind, it's hero time
it's time, it's time to align your body with your mind, it's hero time
'coz when you start to doubt yourself the real world will eat you alive!
and you know it's true!
I'm talking to you: hero time starts right now! Yeah, hero time, yeah,
time to shine, hey, hero time!
if ya think you've got 100 years to mess around: you're wrong!
this time it's real, y o u r t i m e i s n o w . . . it's hero time!
Yeah, hero time,hey, time to shine, yeah, hero time, yeah!
hard times are gettin' harder, the liars are acting strong
you better get a grip on yourself or you won't be around too long
it's hero time, hey, time to shine, yeah, hero time, yeah, hero time, yeah!
it's hero time, it's hero time, time to shine, shine, shine, shine, shine!
oh yeah!
no such thing as spare time, no such thing as free time
no such thing as down time
all you got is life time... go! 'coz it's hero time, 'coz it's time to
shine
'coz it's time to go, go, go! yeah, hou!
when you're gone, you're so gone you've got it now, it's time to go
hero time starts right now! yeah, aha..! ...change it!
I got grace in times of friction, I got truth in times of fiction
I've got no time for the hype... suicide!? I'm not that type...
I got no time for drug addiction, no time for smoke and booze
too strong for a shortened life span, I've got no time to lose!
It's time to shine, yeah, it's hero time, yeah, it's hero time, yeah,
yeah!
when you start to doubt yourself the real world will eat you alive! yeah!
you could spend your entire walking around, coward: or you can get up!
get up, get up, get up, get up! it's time to shine! yeah...
ROLLINS BAND
Neda tata djece svoje...(nemojte pokusavati da se salite na ovaj komentar,komentar je usmjeren samo mom Keni) :)Z
Promjena ciljeva na najvisem stupnju prioritiranja ne moze biti intencionalna posto promjene te vrste nemaju svrhu i namjenu nego su rezultat neocekivanih, ali na licnost uticajnih efekata emotivnih izjava ili emotivnih aktivacija. Ako bi "free as a bird" u ovom slucaju znacilo sloboda mijenjanja ciljeva kao rezultat komplikovanih, zapanjajucih, podvojenih aktiviranja misli koje prevazilaze kapacitet paznje (ne kao briznog obzira nego kao pozornost) i predtsavljaju rizican izazov dominaciji ciljeva visokog stupnja sto u datom trenutku odlucuju subjektov slijedeci korak onda bismo mogli reci da se tu radi o slobodi izbjegavanja odgovornosti, tj. o slobodi ignorisanja racionalnih izbora i odluka i prepustanje dozivljajima i senzacijama konvertiranja utisaka i dojama koji nam se nanajavljeno "dese" i prepustanje promjenama zivotnog smijera sto sadrzi veliki broj kontrastirajucih i nesuglasnih faktora. Sto znaci da, za razliku od Dice Man-a i njegovog svjesnog izbjegavanja odgovornosti i perverznog opravdavanja u egzekuciji svojih fetisch-fantazija kroz igru kocke, ovdje se jednostavno radi o koristenju emotivnih stanja kao barka bez kompasa za nasumice jedrenje prema slucajnosti - gdje god vjetar puhne. Mozda, samo mozda ali ipak mozda - mozda je onda ta sloboda nesto drugo nego sto smo mozda onako na prvu ruku mi sa njom mozda htjeli da objasnimo. Jer meni se ipak cini da ova sloboda ima previse elemenata zatvora gdje emocije su i celije i cuvari i gdje mi kao osobe nemamo bas nesto puno pravo govora:)))))))
"I got grace in times of friction, I got truth in times of fiction".
Ja se cesto slazem sa ovim covjekom:))
Interesantno kako je ova prelijepa, prilicno idilicna i bezbrizna slika naseg Kene nas sviju asocirala, onako na prvi pogled, na nesto tesko, neki teret strukturalnih omjera. Nesto prilicno Kafkijansko lebdi oko sentimenta nasih spontano-asocijativnih interpretacija. Zasto? Da li se radi o "selective vision" kolektivne vrste? Mislim, svi mi imamo nase individualne selektivne poglede na stvari. Ali je dosta nas proslo kroz prilicno slicne a velike promjene i zgode i nezgode u zivotu. Kad kazem nas, ovdje, mislim na nas nas:)) Pored te zajednicke istorije kao zajednicki referentni okvir mi se puno druzimo i nosimo, ja mislim, jedan zajednicki bias u mnostvu raznih situacija. Vjerovatno smo u konsensusu oko ovog tvrdog interpretiranja labudovog paperja zbog toga sto smo nafilovani kombinacijom socijalnih memorija i naseg druzenja. Jel' mi to nesto zelimo da kazemo? Kako to da mi u ovoj slici vidimo "thought controll" a ne nesto drugo? Kako to da cednost Kenina ide ruka uz ruku sa onim bizonom Rollinsom? Mozda konstelacija djece na slici, ravna linija u kojoj su poredani - nepromisljeno institucionalizirano, izmedju njih egalitarno, ali ocigledno podredjeno. Da li je to trn u nasim ocima sto nas podstice na ovakve vrste kolektivnih revolta?
Znas sta... Ovdje si ubo u srz. Najispravniji i najkvalitetniji komentar/pitanje/odogovor kako je blog krenuo.
Imao sam jos nesto "pametno" za reci ali kada sam citajuci dosao do tvoje recenice: "Kako to da cednost Kenina ide ruka uz ruku sa onim bizonom Rollinsom?" smijao sam se pola sata i sve zaboravio. Ajd, drugi put cu ti odgovorit' sta ja mislim.
Ovo sto cu sada napisati se u nasim glavama u stvari desi u 2-3 sekunde bacanja oka na fotografiju. Otuda ozbiljnost:
- Crno-bijelom fotografijom Zlaja je sakrio ono veselje koje bi raznobojna, djecija garderoba dala ovoj fotografiji.
- Diagonalna svijetla linija daje slici sazrjelu dinamiku, djete ne povlaci ovakve prave linije do 3-4 godine. Djeca prave nered i crtaju mrlje.
- Ozbiljnom svijetlom dijagonalnom linijom ti oko putuje naprijed-nazad. Iznad te linije se nalaze ozbiljna lica male raje. Od najblizeg "raje" ka onom najdaljem.
- Jel' se ko smije? Ne. Najdalji djecak ima malo neozbiljniji izraz lica ali i nije u fokusu tako da ti se oko vrati na najblizeg, koji isto nije u fokusu, i onda se malo zadrzi na Kenanu, jer je u fokusu, i onda opet dalje. Mozda malo pogleda i Kenanove ruke. Sta u njima nadje? Nista.
- Jesu ovo sve djecaci? Sto su sami? Gdje su curice?
- Sto svi imaju straftu na majicama? Jesu li tim ili im je to uniforma?
- Sjede u stolicama a ne mogu sami izaci iz njih. Sjede zajedno a ne mogu se dohvatiti. Sjede zajedno i ne komuniciraju. Ovo ti je ko kod mene u zgradi; Isto kod mene na poslu, pomislis?
E nakon tog, prvog, dozivljaja slike mi onda to vezemo sa procitaj Harisov prethodni post.
Dozvoli mi da protestiram!
1. Vidim samo dvije majice sa straftama tako da od uniformisanja nema nista.
2. "Zadnji" pajdo se, po meni, - fokus ili ne - smije a i nasem Keni, cini mi se malo fali. Tako da nema nista ni od toga (uostalom zasto se nismo pitali da li iko place?)
3. Nemoguce je zasigurno uspostaviti da li su ovo sve djecaci ili ima i curica. Odozgo prema dole bi se moglo reci da su - mozebiti - broj 1, 3 i 5 curice. I nije ni bitno ako u stvari nisu - moja poenta ovdje je da nije toliko ocigledno da su sve djecaci.
Ali isto tako, dozvoli mi da dam odu slijedecem:
1. Slazem se u svemu ostalom sto si napisao a narocito sa dijagonalnom ravnom, militarnom linijom koja podsjeca na rigoroznost institucija nojgere vrste. I naravno, da bi se to onako majstorski zaokruzilo k'o sto samo ti to znas: "Sjede u stolicama a ne mogu sami izaci iz njih. Sjede zajedno a ne mogu se dohvatiti. Sjede zajedno i ne komuniciraju. Ovo ti je ko kod mene u zgradi; Isto kod mene na poslu, pomislis?"
Mislim to je umjetnost! Svaka cast.
Dozvoljen ti je protest... evo moj odtest:
1. Dvije ili cetiri, koliko ih u stvari ima, svejedno. Nase oci to primjete bio ti svjestan toga ili ne.
2. Ovo je od smijanja daleko. Tu ne popustam. Ne placu samo zato sto su u stranom drustvu. Da su kod kuce u istoj situaciji odavno bi bila prava dreka. Puno nepoznatih je oko njih i zato su ovakvi, kontrolisu se. Nisam bio tamo ali tako mi se cini.
3. Pisao sam o tome sta je tvoje oko registrovalo prvim pogledom na sliku. Ti si se sada vratio na sliku i posmatrao si je dugo. Analizirao. Da smo to radili od pocetka nasi komentari bi mozda i bili svjeziji. Mozda bi nekome i torta pala na pamet.
Vidis da se jos nisi rjesio prvog utiska da je "br 5" pajdo iako nakon analize kazes da moze biti i curica.
5. Na ovaj zadnji protest nemam primjedbi :))
Javno Priznavanje!
Ovim povodom zelim da izrazim svoje duboko kajanje sto sam, ometen i zbunjen mojom licnom coravoscu (bukvalno, moram nabaviti naocale sto prije to bolje, jer pored toga sto sam daltonista sam i na pola slijep), ukaljao vrsne i vele observacije i njima povezane analiticke poduhvate naseg prijatelja Photoblogger-a. Jednostavno mi se (o'zgo i o'zdo) majica broj 3 ucinila kao jednobojna i istancano neizstraftana. Stoga zelim javno da se ostro ogradim od te izjave i da uputim jedan hierarski jaci protest mom prvom i - zbog ocigledne evidencije - hierarski slabijem protestu. Ovo priznavanje je rezultat "Behind the scenes" diskusije gdje je doticni, ovaj nas i moj vrli prijatelj Photoblogger, odlucio da poduzme vaspitnokorektivne mjere sa tim sto mi je poslao isto sliku - samo ovaj put prilagodjenu sa jos nekoliko dodatnih hiljada pixlica da bi se potrebe mog nakaradnog vida zadovoljile dovoljno da mogu da razaznam strafte na ovom dvodimenzionalnom pejzazu uhvacenog momenta. Stoga, prema tome i zato, s obzirom na obzir kad uzmemo u obzir ovo sve sto je gore navedeno, moja popravna izjava glasi ovako:
Ne, nisu dvije nego tri majice sa straftama reprezentirane na slici!
I drugi dio izjave glasi:
Izvini prijatelju Photoblogger-u!
Eh sad:)) Ove dodatne fakte u ovoj puzlici nas neminovno vode ka zakljucku da bi prvi najbolji korak bio da pokusamo da kvantifiramo kolicinu "tvrdoce" i "tezine" i "militarnog Kafkianizma" na 50% (tri uniforme od sest mogucih - tri osobe su u civilu).
Ili?
Sta se desilo sa "Bara sånt som man kan mäta kan jag förstå" ili "Allt är minus och plus, på en skala Säg tack och förlåt och betala"?
Znam, znam, ja sam zajednio sa mojim zlim okom prvi poceo da brojim strafte i da kvanifiram dozivljaje. Fuj! Po svemu sudeci citava situacija mi se cini kao da je potrebno jos jedno priznavanje a to je:
Izvinjavam se zbog mog mjerenja "dozivljaja" iz razloga da sto vise mjerimo sve se vise udaljavamo od onog prvobitnog sentimenta naseg objekta interpretacije. Moj vrli prijatelj Photoblogger me kritikuje i kaze: "Pisao sam o tome sta je tvoje oko registrovalo prvim pogledom na sliku. Ti si se sada vratio na sliku i posmatrao si je dugo. Analizirao." Istina! I ne samo to. Istina je isto da sam i ja jako bias-ed isto kao i sve i jedan (jedna) od nas individualno i/ili kao sve i jedno od nas kolektivno. Nisam uspio da se rijesim svije selektivne perspektive i koracam ambivalentno izmedju pojmova "pajdo" i "curica". I za to se srdacno ali istovremeno i ponizno i skruseno izvinjavam.
Ali to je sve i bila poenta moje naknadne analize - ne da se uzdignem iznad situacije i nas, pa da objektivno izmotrim i onda da nam svima saopstim istinu o tome kako stvari stoje. Ne! Moj cilj je bio da upozorim sve nas, ukljucujuci i mene, na opasnost oslanjanja na sociokulturalne sedimente u procjenjivanju cega-god i pogotovi u pripisivanju tome istom ontoloski status objektivizma. Zasto? Zbog opasnosti da napravimo pokoju redukcionisticku i deterministicku gresku. Stoga zelim, ne da se izvinim zbog, nego da obdanim ,svoju spoznaju da moje asocijativno vezanje koncica je i te kako bias-ed:
Just steped out of the box. And realized - I'm biased. And I'm biased good! I've been balkanized, terrorized, mesmerized, easternized, westernized, anthropomorphized, dehumanized scandinavized, metalized, grungized, punkized, franchized - and all of it and every time beyond recognition. And all of the forms of active embodying of whatever comes my way gave me immense freedom at the same time as it suffocated my emotions and blurred my vision. The quantity of alternatives just droped in quality which left me with literally nothing at my disposal. Then who am I to say anything about anything and why should anybody listen to me - myself included?
Zbog toga, dragi moj prijatelju Photoblogger-u i ostali drugovi i drugarice, zbog toga sam se skontao da kavez u kojem sjedim i camim nije samo moj, jer u istom kavezu ja camim sa vama. Svi smo robovi sedimentnih smjernice nasih misli - ali ni to nije camljenje nego sloboda jer onda odjednom uvidjeh da ni kavez nije toliko uzak jer i vi svi mozete da stanete u njega. Nas kavez je velik, prostran - gdje su njegove medje, a gdje mu je dno? "Moje srce, ptica divljine, naslo je svoje nebo u [...]" kavezu tom (ovo sam ukr'o a na vama je da istrazite odakle). Meni je samo drago - to cijelo vrijeme pokusavam da izbrbljam - ne samo da u kavezu slobode nisam sam, nego da sam tu zajedno bas sa vama.
Hvala i izvinite!
"Neda tata djece svoje..." - Zlaja
Zlaja prosli put kad smo se sreli prijavio si samo jedno djete. Ovog slatkog sa straftom oko ruke. Tata, otkud ostali?
Ismijah se pravo i osvrnuh oko sebe par puta, puno sadrzaja - raznog. Danas mi je posebno drago sto vas ima. Pozdrav iz kaveza, 'L
"seems my preconceptions are what should've been burned"
:))
Da, da... Off He Goes <====> Off Topic We Went :)
Ej... "ptico divljine". Izgooglah (cuj rijeci "izgooglah"!!! znal' ko jel' to pluskvamperfekt ili je imperfekt?) ovo:
"Tuzne su ispitivacke oci tvoje. One bi da smisao moj dokuce kao sto bi mjesec da izmjeri more.
Razotkrio sam zivot svoj pred tvojim ocima s kraja na kraj, i nista ne ostade ni skriveno ni presuceno.
I upravo me zato ne poznajes.
Da je to barem dragulj, mogao bih ga zdrobiti u stotinu komadica i nanizati ih u ogrlicu da ti je na vrat stavim.
Da je to barem cvijet, okrugao, sitan i ljubak, otkinuo bih ga sa stabljike da ti ga u kosu zataknem.
Ali, to je srce, ljubljena moja. Gdje li su njegova zzala i dno njegovo?
Ti ne poznajes granica ovomu kraljevstvu, pa ipak si kraljica njegova.
Da dodje samo casak radosti, on bi se u lagani osmijeh rascvao, i ti bi ga zacas mogla vidjeti i procitati.
Da bude samo bol, razlila bi se u bistrim suzama, pa bi se u njima i bez rijeci odrazila nutarnja tajna.
Ali, to je ljubav, ljubljena moja.
Njena je radost i njena bol bezgranicna, i beskrajna je oskudica njena i njeno bogatstvo.
Blizu ti je kao i sam zivot tvoj, ali je nikada ne mozes sasvim poznati
Ti si vecernji oblak koji bludi nebom mojih snova.
Ceznjama ljubavi svoje dajem ti boju i oblik.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas u mojim beskonacnim snovima!
Tvoja su stopala ruzicasto rumena od ognja mog ceznjivig srca, ti koja znjes moje vecernje pjesme!
Tvoje su usne gorko-slatke od ukusa vina mojih patnji.
Ti si moja, moja, ti koja obitavas u mojim usamljenim snovima!
Senkom svoje strasti zarcnio sam oci tvoje, stalna gosco u dubinama moga pogleda.
Vezao sam te, moja, ti koja obitavas u mojim besmrtnim snovima!
Moje srce, ptica divljine, naslo je svoje nebo u tvojim ocima.
One su kolijevka jutra, one su carstvo zvijezda.
Moje su pjesme potonula u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem u to nebo, u njegovo osamno bespuce.
Pusti me samo da dijelim njegove oblake, da sirim krila u sjaju njegovog sunca."
E sada, nisam htio da googlam dalje. Ko je pjesnik? Cija je, da prostis?
Nego reko' lici mi na Arsena. Ne, nije, mozda je Serbedzija, reko'. Ma ne ovo je Kemo, ono kad se napijo. Al' kad se on napijo a da nije bio s ovom drugom dvojicom... al' k'o da gledam ovo neko napisao jedno 400 godina AC.
Kako god, ko god ovo napisao, ti si zapamtio... Ti si komentarom od 4528 slova dao na znanje da je "zivot razotkriven i da nista ne ostade sakriveno".
A kako si povezao "granice ovomu kraljevstvu" sa granicama nasega kaveza, e to... to ja ne znam rijecima izkazat.
Naklon AlterEgu!
Arsen, Rade & Kemo proudly present:
http://www.gutenberg.org/dirs/etext04/thgnr10.txt
enjoy!!!
Hvala ekipi iz kafane :) Nu dzavla:
69
I hunt for the golden stag.
You may smile, my friends, but I pursue the vision that eludes
me.
I run across hills and dales, I wander through nameless lands,
because I am hunting for the golden stag.
You come and buy in the market and go back to your homes laden
with goods, but the spell of the homeless winds has touched me
I know not when and where.
I have no care in my heart; all my belongings I have left far
behind me.
I run across hills and dales, I wander through nameless lands--
because I am hunting for the golden stag."
Rabindranath Tagore
Post a Comment