You say "Hold on to the reigns" I say "Let them go tonight" My brain waves Confused between what is and ain't She cries "Groundless and free"
Tired of the water Tired of the wine Tired of the future Tired of time Tired of the madness Tired of the steel Tired of the violence Tired of me
Used steel Used steel am I What was pliable in love Is now hard and crystallized The intellect is fine For counting money And recalling times That she cried, "Groundless and free"
Hope is a letter that never arrives Delivered by the postman of my fear
hmmm...tek sad kontam ovu. Oprosti mi na mojoj sporosti. Hronichno oboljeli od iste bolesti smo ja i ti i zato razumijem. I nema veze intervencije, jer i kad ozdravish ona - bolest, jedan od tri elementa - se kao sjena neumorno i hinjski vuche za tobom - metastaza je vech uhvatila maha u aktivnom infektiranju najdubljeg mraka golog srca. Zhivot se vishe ne dijeli u godine, dane i sate vech u zhivot prije i zhivot poslije prvog susreta sa boleshchu tom. A opet, nama je i dobro jer intervencija poput morfijuma ublazhi bol, koliko toliko. A shta je sa onim shto su josh u jezgru infekcije - in the belly of the beast - i shto su i prestali da vjeruju da je vrijedno truditi se. Ma ne bi ni bolest bila bolna da su stvari kako nisu. Bila bi bolest radost da se uz novchanice ikako moze dobiti cashica ljudstva, razumjevanja i respekta. Al', cini mi se, nema...nestalo. Nestashica ljudstva, razumijevanja i respekta chini da im je cijena visha nego ikad. A monster, the best, stoji gladan sa trbuhom bez dna i kazhe: "DAAAAAAAJJJ!!!!"
:)))) Rekli smo da nema vrachanja na ove stare postove. :))) Shalim se, neka... Zato su i tu, da se posmatraju. Sve ima svoje vrijeme a svaki post ima svoju "musteriju". Ti si jedini sto prizna :)
3 kommentarer:
TIRED OF "ME"
You say "Hold on to the reigns"
I say "Let them go tonight"
My brain waves
Confused between what is and ain't
She cries "Groundless and free"
Tired of the water Tired of the wine
Tired of the future
Tired of time
Tired of the madness
Tired of the steel
Tired of the violence
Tired of me
Used steel
Used steel am I
What was pliable in love
Is now hard and crystallized
The intellect is fine
For counting money
And recalling times
That she cried,
"Groundless and free"
Hope is a letter that never arrives
Delivered by the postman of my fear
LIVE
hmmm...tek sad kontam ovu. Oprosti mi na mojoj sporosti. Hronichno oboljeli od iste bolesti smo ja i ti i zato razumijem. I nema veze intervencije, jer i kad ozdravish ona - bolest, jedan od tri elementa - se kao sjena neumorno i hinjski vuche za tobom - metastaza je vech uhvatila maha u aktivnom infektiranju najdubljeg mraka golog srca. Zhivot se vishe ne dijeli u godine, dane i sate vech u zhivot prije i zhivot poslije prvog susreta sa boleshchu tom. A opet, nama je i dobro jer intervencija poput morfijuma ublazhi bol, koliko toliko. A shta je sa onim shto su josh u jezgru infekcije - in the belly of the beast - i shto su i prestali da vjeruju da je vrijedno truditi se.
Ma ne bi ni bolest bila bolna da su stvari kako nisu. Bila bi bolest radost da se uz novchanice ikako moze dobiti cashica ljudstva, razumjevanja i respekta. Al', cini mi se, nema...nestalo. Nestashica ljudstva, razumijevanja i respekta chini da im je cijena visha nego ikad. A monster, the best, stoji gladan sa trbuhom bez dna i kazhe: "DAAAAAAAJJJ!!!!"
:))))
Rekli smo da nema vrachanja na ove stare postove.
:)))
Shalim se, neka... Zato su i tu, da se posmatraju.
Sve ima svoje vrijeme a svaki post ima svoju "musteriju". Ti si jedini sto prizna :)
Post a Comment