Vid grinden bland löven fanns det tid över Blåögda bleka men två Du gav mig ett smeknamn skrev det i din hand i regnet som viskat dig våt Så långt till marken men fallet är vårt
På bron över räcket skyddar istäcket Vattnet från iskalla år Jag glömde mitt smeknamn blektes ur din hand och nysnön har gömt alla spår så långt till marken men fallet är vårt
Ensam i gruset bländad av ljuset En andlös sekund är det du Så minns jag mitt smeknamn Viskar det tveksamt Men dammet gör rösten så ful
Jag vet att framtiden är vår Men jag saknar dig ändå Tror du helst vill vara här Men där går versionerna isär Så långt till marken men fallet är vårt
Glöm bron och löven allting är över Det blir inte sommar i år Utan mitt smeknamn håller jag andan Jag går mycket längre än så så nära marken men faller ändå
Evo gledamo i kontamo - tesko je. Jel' Lejla ili Igor, Igor ili Lejla - ili? Sabina kaze nista ne konta - ja pogadjam na treceg djecaka sa lijeva - mogao bi biti mali Igor. Mogao bi i da ne bude al' eto kontam, za nekog cu da se odlucim. Ova cik pogodi igrica je uvijek zabavna bila:)))
Krompir! Momak drugi red, sedmi dzep (ispod roze kosuljice) je Zijad, Zijo, Zizi, Zike. Cuo sam da ga sada zovu Redzo i da je u nekoj kafani pucao iz pistolja na nekog od sarajevskih Chela. "Ako lazu mene onda i ja lazem vas."
Jesi li prolazio ovim mjestom ikako u posljednje vrijeme? Ako jesi, sta si osjecao? Nesto kao:
"dem fäller kastanjeträn i alléen framför skolgården jag rör mig tyst hör inte hemma här jag är vålnaden"
???
Meni je tako bilo kraj moje osnovne Dr Mladen Stojanovic, srednje "Turisticko-ugostiteljske", na glavnom trgu, kod Jereze, pred mojom zgradom, mojim igralistem, gdje nekad stajase Asafova cevabdzinica, parkom sto dijeli rudnicke zgrade od pecana, kod Hektine trafike, ispred Rame, kina Mrakovica, kod Nese, na korzu, pred Dvoranom Mladosti, ispred Zeke, Borca i Patrije, kraj Koke, pijacom, na keju, zagradom, pred hotelom Prijedor, kraj Sane, ispod drvoreda na ulici Vika Karadzica (jedna od rijetkih ulica sto je zadrzala svoje ime) ... Prijedor... Prijedor i ja ponovo oci u oci! Po prvi put zadugo - Strava i uzas. Bas sam se osjecao kao duh kojeg tamo niko ne vidi a i oni koji ga vide gledaju ga sa skepticnoscu i zabrinutim cudjenjem. Neka nova vrsta prezira - vise kao rezultat licnog nezadovoljstva sa svim i svacim nego neka promisljena zlovolja prema meni osobno. Bio sam duh koji tu uopste ne pripada. I padale su mi na pamet razne epizode iz onog drugog zivota - one long gone n forgotten scene, rijeci, osmjesi, mahnitluci, utakmice, tuce, simpatije se probudile, ozivjele i donijele i suze i smijeh... i strah sa sobom.
"det var väl något vi gjorde något vi sa här som förändrade mitt liv"
Kaze pjesnik kao da cita iz srca mi golog. I opet, kako voz napusta stanicu ovog malog gradica sve blijedi u zaborav, nazad u buducnost, dosta je bilo.
I nedostaje mi to mjesto koje sam nekada dobro poznavao. A sad mi se ne svidja - suvise je sirovo. Osudjen na beskrajnu ambivalentnost jednog schizoid-a pretvaracu (-cemo, -cete) se da je sve najs, okrenuti ledja ka infektiranim dijelovima golog mi srca i pravac novi horizont. Kao dobro je!
Ima ona jedna... a moze se vezati i uz onog puza od danas...
HOMESICK
Hey hey! Just one more and I'll walk away All the everything you win Turns to nothing today And I forget how to move When my mouth is this dry And my eyes are bursting hearts In a blood-stained sky Oh it was sweet It was wild And oh how we... I trembled Stuck in honey Honey Cling to me... So just one more Just one more go Inspire in me the desire in me To never go home
Oh just one more And I'll walk away All the everything you win Turns to nothing today So just one more Just one more go Inspire in me the desire in me To never go home
9 kommentarer:
SMEKNAMN
Vid grinden bland löven
fanns det tid över
Blåögda bleka men två
Du gav mig ett smeknamn
skrev det i din hand
i regnet som viskat dig våt
Så långt till marken men fallet är vårt
På bron över räcket
skyddar istäcket
Vattnet från iskalla år
Jag glömde mitt smeknamn
blektes ur din hand
och nysnön har gömt alla spår
så långt till marken men fallet är vårt
Ensam i gruset
bländad av ljuset
En andlös sekund är det du
Så minns jag mitt smeknamn
Viskar det tveksamt
Men dammet gör rösten så ful
Jag vet att framtiden är vår
Men jag saknar dig ändå
Tror du helst vill vara här
Men där går versionerna isär
Så långt till marken men fallet är vårt
Glöm bron och löven
allting är över
Det blir inte sommar i år
Utan mitt smeknamn
håller jag andan
Jag går mycket längre än så
så nära marken men faller ändå
PAUS
E ovu nisi vala ti uslik'o da **** rak raka:)))
Evo gledamo i kontamo - tesko je. Jel' Lejla ili Igor, Igor ili Lejla - ili? Sabina kaze nista ne konta - ja pogadjam na treceg djecaka sa lijeva - mogao bi biti mali Igor. Mogao bi i da ne bude al' eto kontam, za nekog cu da se odlucim. Ova cik pogodi igrica je uvijek zabavna bila:)))
Koje ste nadimke vi imali kao mali?
He he, nisam je ja uslikao.
Da, uvijek je zabavna ova cik pogodi igra... Treci djecak sa lijeva (drugi red) je Adis. Njegov nadimak je bio Sida. Ponekad smo ga zvali i Muha.
:)))
ok onda br 7 s lijeva gornji (ispod roza kosuljice)
Krompir!
Momak drugi red, sedmi dzep (ispod roze kosuljice) je Zijad, Zijo, Zizi, Zike. Cuo sam da ga sada zovu Redzo i da je u nekoj kafani pucao iz pistolja na nekog od sarajevskih Chela.
"Ako lazu mene onda i ja lazem vas."
Jesi li prolazio ovim mjestom ikako u posljednje vrijeme? Ako jesi, sta si osjecao? Nesto kao:
"dem fäller kastanjeträn i alléen
framför skolgården
jag rör mig tyst
hör inte hemma här
jag är vålnaden"
???
Meni je tako bilo kraj moje osnovne Dr Mladen Stojanovic, srednje "Turisticko-ugostiteljske", na glavnom trgu, kod Jereze, pred mojom zgradom, mojim igralistem, gdje nekad stajase Asafova cevabdzinica, parkom sto dijeli rudnicke zgrade od pecana, kod Hektine trafike, ispred Rame, kina Mrakovica, kod Nese, na korzu, pred Dvoranom Mladosti, ispred Zeke, Borca i Patrije, kraj Koke, pijacom, na keju, zagradom, pred hotelom Prijedor, kraj Sane, ispod drvoreda na ulici Vika Karadzica (jedna od rijetkih ulica sto je zadrzala svoje ime) ... Prijedor... Prijedor i ja ponovo oci u oci! Po prvi put zadugo - Strava i uzas. Bas sam se osjecao kao duh kojeg tamo niko ne vidi a i oni koji ga vide gledaju ga sa skepticnoscu i zabrinutim cudjenjem. Neka nova vrsta prezira - vise kao rezultat licnog nezadovoljstva sa svim i svacim nego neka promisljena zlovolja prema meni osobno. Bio sam duh koji tu uopste ne pripada. I padale su mi na pamet razne epizode iz onog drugog zivota - one long gone n forgotten scene, rijeci, osmjesi, mahnitluci, utakmice, tuce, simpatije se probudile, ozivjele i donijele i suze i smijeh... i strah sa sobom.
"det var väl
något vi gjorde
något vi sa här
som förändrade mitt liv"
Kaze pjesnik kao da cita iz srca mi golog. I opet, kako voz napusta stanicu ovog malog gradica sve blijedi u zaborav, nazad u buducnost, dosta je bilo.
I nedostaje mi to mjesto koje sam nekada dobro poznavao. A sad mi se ne svidja - suvise je sirovo. Osudjen na beskrajnu ambivalentnost jednog schizoid-a pretvaracu (-cemo, -cete) se da je sve najs, okrenuti ledja ka infektiranim dijelovima golog mi srca i pravac novi horizont. Kao dobro je!
Ima ona jedna... a moze se vezati i uz onog puza od danas...
HOMESICK
Hey hey!
Just one more and I'll walk away
All the everything you win
Turns to nothing today
And I forget how to move
When my mouth is this dry
And my eyes are bursting hearts
In a blood-stained sky
Oh it was sweet
It was wild
And oh how we...
I trembled
Stuck in honey
Honey
Cling to me...
So just one more
Just one more go
Inspire in me the desire in me
To never go home
Oh just one more
And I'll walk away
All the everything you win
Turns to nothing today
So just one more
Just one more go
Inspire in me the desire in me
To never go home
THE CURE
Post a Comment