With arms wide open Under the sunlight Welcome to this place I'll show you everything With arms wide open
Well I don't know if I'm ready to be the man I have to be I'll take a breath, take her by my side We stand in awe, we've created life
It seems my life is going to change I closed my eyes begin to pray Then tears of joy stream down my face
With arms wide open Under the sunlight Welcome to this place I'll show you everything With arms wide open Now everything has changed I'll show you love I'll show you everything With arms wide open CREED
@'L: :))) Ovo se stvarno Keno i Daan dopisuju. Nisam ti ja odgovorio. A da jesam bilo bi nesto ovako:
Oni mogu obichi citavu planetu a ne trebaju se odmachi od stola sa cashom u kojoj je sok. Njihovi auti i po vodi mogu da idu. Interesuje me samo kada (i zasto) smo mi "odrasli" izgubili tu sposobnost.
"… I had to wonder what happened to every human in the two decades between seven and twenty-seven to turn a kitten into a cow. Why did children seem to be so often spontaneous, joy-filled and concentrated while adults seemed controlled, anxiety filled and diffused? It was the Goddamn sense of having a self: that sense of self which psychologists have been proclaiming we all must have. What if – at the time it seemed like an original thought – what if the development of a sense of self is normal and natural, but is neither inevitable nor desirable? What if it represents a psychological appendix: a useless, anachronistic pain in the side? – or, like the mastodon´s huge tusks: a heavy, useless and ultimately self-destructive burden? What if the sense of being someONE represents an evolutionary error as disastrous to the further development of a more complex creature as was the shell of snails or turtles?"
Let me take you on a trip Around the world and back And you won't have to move You just sit still
Now let your mind do the walking And let my body do the talking Let me show you the world in my eyes
I'll take you to the highest mountain To the depths of the deepest sea And we won't need a map, believe me
Now let my body do the moving And let my hands do the soothing Let me show you the world in my eyes
That's all there is Nothing more than you can feel now That's all there is
Let me put you on a ship On a long, long trip Your lips close to my lips All the islands in the ocean All the heavens in the motion Let me show you the world in my eyes
That's all there is Nothing more than you can touch now That's all there is
Kad i zasto smo izgubili tu sposobnost? Interesantno…..po meni, mi odrasli zivimo u svijetu normi, isto kao i nasi malisani, samo sto oni nisu svijesni svih tih ”banalnih normi” (norme koje mi konstruiramo i reproduciramo svakodnevno onako malo ne/svijesno) koje nas ogranicavaju. Njihovo shvatanje auta na casi ili te case ili soka nemaju istu vrijednost. Npr…auto je za nas = prevozno sredstvo, trosak, priroda, benzin, spada pod moranje, gravitacija (mora se voziti po tlu/putu), namijene puteva, drzati cisto (sta ce ljudi reci), status, novo/staro, uzitak, pratiti zakone (vozio 20 breze od dozvoljenoga, kazna 2400 kronera, ), veci/manji, brzi/sporiji….sto znaci ako se ne salzemo sa ovim onda smo ludi ili dijetinjasti sto nisu bas uvijek ( ) pozitivne osobine……Moj Keno npr. misli da moze letijeti ( ), tek kad se razbije dovoljno puta onda ce skontati da mora pratiti neke norme ( zakone fizike i to) ovog naseg svijeta…..Nesto kontam, zamislite da sam LETIO sa autom kao sto Daan i Keno mogu. Kazna bi bila zatvor ili SCHOKARA, pokusaj samo/ubistva……hocu reci…..
U svetu postoji jedno carstvo, U njemu caruje drugarstvo. U njemu je sve lepo u njemu je sve nezno, U njemu se sve raduje!
U njemu je sve lepo u njemu je sve nezno, U njemu se sve raduje!
Tu su kuce od cokolade, Prozori su od marmelade Tamo svako radi ono sta hoce Tamo raste svako voce.
U svetu postoji carstvo U njemu caruje drugarstvo U njemu caruje drugarstvo ...
…to jedno carstvo prelazi u nas svijet normi. Tad nam postaje interesantan, mastovit, bez ogranicenja, svijet u kome je sve moguce……….Ljubomorno posmatramo nase malisane i uzivamo. Pa kazemo; i mi odrasli zelimo da udzemo u vas svijet, pazljivo pokucamo i udzemo. Krecemo se…neki kroz fotografiju, neki kroz pisanje, neki citanjem i mastanjem a neki slikanjem, neki sa muzikom a neki samo onako, drze se po strani i posmatraju…Uzivamo.
Ulice Izjelice
I u petak, i u srijedu, ulice stalno nesto jedu. Cak i nedeljom, kad drugi ne rade, ulice ne prestaju da se slade.
A ulice jedu sve po redu: basce I kuce stare, dvorista i trotoare, igralista, klackalice, drvo gdje se gnijezde ptice, klupu sto u rijeku gleda, lijevu ruku drvoreda…
Zamislite, vec u svanuce, ulice samzu dvije kuce. A zatim, umjesto kolaca, Pojedu pola djecijeg placa. Briga ih sto se tobogan rusi, Ulice nemaju srce ni usi, ne cuju rijeci nicije, ne vide suze djecije.
Jedan je ulica, bez pogleda, Pojela kucu moga djeda, I klupu na kojoj je cekao zoru, i mali cvijetnjak na prozoru. Ulice ne tace Ruza koja place.
Ulice su, bez pardona, Pojele brdu hiljadu tona, Jedinom brdu u centru grada. Zato ce sada, Kad snijeg zavlada, zbunjena djeca i ssanke brze poceti grad svoj da mrze, mrze.
Ulice zaista nemaju milost; pred sobom oglodzu sved o kosti, pa ti se cini, kad ides iz skole, da te sve manje zele i vole.
I na travnjacima, kraj zgrada i skola, sve vise se sepure nova kola. Njihovi tockovi ne znaju za pisanje, oni samo sluze za brisanje. Kao velika gumena stada obrisat ce brzo pola grada.
A djecu koja sirinu vole Strpat ce u male, uske futrole, da tako,”u okviru mjera”, zive poput nalivpera.
I ovu pjesmu sto uzdise Jedno takvo pero pise…
Ismet Bekric
…upravo..”okviri mjere” je moj odgovor.
Ali sva sreca pa imamo, izmedju ostalog, “Svakojutrojednojaje” , carstvo u kojem mozemo da budemo sto zelimo. Mozemo da uzivamo u “sirini” o kojoj Bekric pise. Mozemo da izadzemo iz futrola. Da ostavimo trag tinte.
22 kommentarer:
With arms wide open
Under the sunlight
Welcome to this place
I'll show you everything
With arms wide open
Well I don't know if I'm ready
to be the man I have to be
I'll take a breath, take her by my side
We stand in awe, we've created life
It seems my life is going to change
I closed my eyes begin to pray
Then tears of joy stream down my face
With arms wide open
Under the sunlight
Welcome to this place
I'll show you everything
With arms wide open
Now everything has changed
I'll show you love
I'll show you everything
With arms wide open
CREED
Aha... A vidi i gostovanje Grooda u postu od 31. maja :)
:)
Ko ce to na voznjicu ?!
Mozda na skateboard-u ;)
aevndvn avnn avaen n n bs....bruuum, brrruuuum
:))) sad sam zbunjena. ok: nije skateboard jer ima bruum, brruuumm. a sto keno: ili ima veze sa Z32 ili sa lotom. da nije santa fe dobio na lutriji?
@Keno:
oiiiiiii! phfrrrrrrrr vijuuuu brrm brrrrrrrrrrrv. H-to!
@'L:
:))) Ovo se stvarno Keno i Daan dopisuju. Nisam ti ja odgovorio.
A da jesam bilo bi nesto ovako:
Oni mogu obichi citavu planetu a ne trebaju se odmachi od stola sa cashom u kojoj je sok. Njihovi auti i po vodi mogu da idu. Interesuje me samo kada (i zasto) smo mi "odrasli" izgubili tu sposobnost.
"… I had to wonder what happened to every human in the two decades between seven and twenty-seven to turn a kitten into a cow. Why did children seem to be so often spontaneous, joy-filled and concentrated while adults seemed controlled, anxiety filled and diffused? It was the Goddamn sense of having a self: that sense of self which psychologists have been proclaiming we all must have. What if – at the time it seemed like an original thought – what if the development of a sense of self is normal and natural, but is neither inevitable nor desirable? What if it represents a psychological appendix: a useless, anachronistic pain in the side? – or, like the mastodon´s huge tusks: a heavy, useless and ultimately self-destructive burden? What if the sense of being someONE represents an evolutionary error as disastrous to the further development of a more complex creature as was the shell of snails or turtles?"
Hello, hello
I take you on a trip
Hello, hello
I take you on a trip
Eating your Chupa Chup
A plane is making a loop
The beavers are so cute
A tree gave me a fruit
Hello, hello
I take you on a trip
Hello, hello
I take you on a trip
Cocoon
WORLD IN MY EYES
Let me take you on a trip
Around the world and back
And you won't have to move
You just sit still
Now let your mind do the walking
And let my body do the talking
Let me show you the world in my eyes
I'll take you to the highest mountain
To the depths of the deepest sea
And we won't need a map, believe me
Now let my body do the moving
And let my hands do the soothing
Let me show you the world in my eyes
That's all there is
Nothing more than you can feel now
That's all there is
Let me put you on a ship
On a long, long trip
Your lips close to my lips
All the islands in the ocean
All the heavens in the motion
Let me show you the world in my eyes
That's all there is
Nothing more than you can touch now
That's all there is
Let me show you the world in my eyes
DEPECHE MODE
Kad i zasto smo izgubili tu sposobnost? Interesantno…..po meni, mi odrasli zivimo u svijetu normi, isto kao i nasi malisani, samo sto oni nisu svijesni svih tih ”banalnih normi” (norme koje mi konstruiramo i reproduciramo svakodnevno onako malo ne/svijesno) koje nas ogranicavaju. Njihovo shvatanje auta na casi ili te case ili soka nemaju istu vrijednost. Npr…auto je za nas = prevozno sredstvo, trosak, priroda, benzin, spada pod moranje, gravitacija (mora se voziti po tlu/putu), namijene puteva, drzati cisto (sta ce ljudi reci), status, novo/staro, uzitak, pratiti zakone (vozio 20 breze od dozvoljenoga, kazna 2400 kronera, ), veci/manji, brzi/sporiji….sto znaci ako se ne salzemo sa ovim onda smo ludi ili dijetinjasti sto nisu bas uvijek ( ) pozitivne osobine……Moj Keno npr. misli da moze letijeti ( ), tek kad se razbije dovoljno puta onda ce skontati da mora pratiti neke norme ( zakone fizike i to) ovog naseg svijeta…..Nesto kontam, zamislite da sam LETIO sa autom kao sto Daan i Keno mogu. Kazna bi bila zatvor ili SCHOKARA, pokusaj samo/ubistva……hocu reci…..
U svetu postoji jedno carstvo,
U njemu caruje drugarstvo.
U njemu je sve lepo u njemu je sve nezno,
U njemu se sve raduje!
U njemu je sve lepo u njemu je sve nezno,
U njemu se sve raduje!
Tu su kuce od cokolade,
Prozori su od marmelade
Tamo svako radi ono sta hoce
Tamo raste svako voce.
U svetu postoji carstvo
U njemu caruje drugarstvo
U njemu caruje drugarstvo ...
…to jedno carstvo prelazi u nas svijet normi. Tad nam postaje interesantan, mastovit, bez ogranicenja, svijet u kome je sve moguce……….Ljubomorno posmatramo nase malisane i uzivamo. Pa kazemo; i mi odrasli zelimo da udzemo u vas svijet, pazljivo pokucamo i udzemo. Krecemo se…neki kroz fotografiju, neki kroz pisanje, neki citanjem i mastanjem a neki slikanjem, neki sa muzikom a neki samo onako, drze se po strani i posmatraju…Uzivamo.
Ulice Izjelice
I u petak, i u srijedu,
ulice stalno nesto jedu.
Cak i nedeljom, kad drugi ne rade,
ulice ne prestaju
da se slade.
A ulice jedu
sve po redu:
basce I kuce stare,
dvorista i trotoare,
igralista, klackalice, drvo gdje se gnijezde ptice,
klupu sto u rijeku gleda,
lijevu ruku drvoreda…
Zamislite, vec u svanuce, ulice samzu dvije kuce.
A zatim, umjesto kolaca,
Pojedu pola djecijeg placa.
Briga ih sto se tobogan rusi,
Ulice nemaju srce ni usi,
ne cuju rijeci nicije,
ne vide suze djecije.
Jedan je ulica, bez pogleda,
Pojela kucu moga djeda,
I klupu na kojoj je cekao zoru,
i mali cvijetnjak na prozoru.
Ulice ne tace
Ruza koja place.
Ulice su, bez pardona,
Pojele brdu hiljadu tona,
Jedinom brdu u centru grada.
Zato ce sada,
Kad snijeg zavlada,
zbunjena djeca i ssanke brze
poceti grad svoj da mrze, mrze.
Ulice zaista nemaju milost;
pred sobom oglodzu sved o kosti,
pa ti se cini, kad ides iz skole,
da te sve manje zele i vole.
I na travnjacima, kraj zgrada i skola,
sve vise se sepure nova kola.
Njihovi tockovi ne znaju za pisanje,
oni samo sluze za brisanje.
Kao velika gumena stada
obrisat ce brzo pola grada.
A djecu koja sirinu vole
Strpat ce u male, uske futrole,
da tako,”u okviru mjera”,
zive poput nalivpera.
I ovu pjesmu sto uzdise
Jedno takvo pero pise…
Ismet Bekric
…upravo..”okviri mjere” je moj odgovor.
Ali sva sreca pa imamo, izmedju ostalog, “Svakojutrojednojaje” , carstvo u kojem mozemo da budemo sto zelimo. Mozemo da uzivamo u “sirini” o kojoj Bekric pise. Mozemo da izadzemo iz futrola. Da ostavimo trag tinte.
Vas Zlaja
@32
Kako lijepo receno! Uljepsao si ovaj hladni, tmurni dan! Pozz ;)
Svaka chast 32! Drago mi je, kao i uvijek, kada "naostris" nalivpero, izadjes iz futrole i na blogu ostavis trag.
...hvala i vama, aj bokic...a sad na posao
Ah kako je ovo bilo lijepo procitati - nedostajali ste mi, mogu vam reci.
Buonvenuto! Edward je moje omiljeno ime! Jedva cekam da cujem pricu...
Ej Habibi, bas sam se zabrinuo da te nismo sta uvrijedili, da nam nisi shta zamjerio :)) kad ono ti pishes prichu.
eee sad nista ne kontam...ko je Edward, a ko je Habibi i ko kome zamjera...ko si ti `L?, jel L Gruda ili on druga L (zuto zito leader). ;).
...takodze hvala i pajdi...
E=I
H=H
'L=L=L
Post a Comment