Must be the reason why I'm king of my castle Must be the reason why I'm freeing my trapped soul Must be the reason why I'm king of my castle Must be a reason why I'm making examples of you
Must be, a reason, why I'm, king of Must be, a reason, why I'm, king of
Bitno mi je da je fotografija prenijela taj feeling i boje koje sam i ja vidio/osjetio kada sam stajao tamo preko puta Kastellholmena. A da li je orginal ili ne? Hmm... Zavisi... Gdje je granica?
Ne, ozbiljno, gdje je granica? Sada su na sve strane polemike oko toga pa je interesantno kako svi imaju razlicito misljenje.
Ako mene pitas ovo je neobradjen orginal jer je samo lokalni kontrast pojacan i zamak je poostren. Nista nisam dodao ni oduzeo. Neko misli da se ni to ne smije raditi. Zato kazem zavisi koga pitas :)
Ako ko mene pita, ja smatram da je pitanje "Gdje je granica?" skroz na svom mjestu. Znam da vas ni ovaj put nisam shokirao i da to vech od mene ochekujete (barem vi sa kojima sam vech prebacio pokoju na ovu temu). Dakle "Gdje je granica?" - bitno pitanje. Ne ciljam ja ovdje samo na svijet estetskog prezentiranja shtocheg. Prije nego sho se pitamo da li je izvjesna prezentacija "original", tj da li je vjerna stvarnosti, da li je autentichna, mozhda bismo se trebali upitati o "kojoj" stvarnosti je rijech, da li nam je ta neka stvarnost u svom, kako mi to elegantno zamishljamo, tzv objektivnom formatu uopshte pristupachna, tj da li smo sigurni da je mi uopshte mozhemo dosegnuti i vidjeti. Da li postoji autentichnost - zar autentichnost nije neshto shto smo mi ljudi izmislili da bismo stvarima, fenomenima i dozhivljajima mogli priljepiti etiketu simbolichnog kapitala? Da li je nasha percepcija dovoljno izoshtrena i nash um dovoljno shirok da ta neka stvarnost - koja u stvari samo postoji u nashim fantazijama o puritanski neokaljanim svjetovima - tu moze da stane i da ostane u fokusu. Na kraju krajeva, da li uopshte postoji neka vrsta objektivne stvarnosti? Ovim ne zhelim da izrazim sumnju u samo postojanje svega shto jeste. Ono shto jeste jeste bez obzira na to kako mi to dozhivljavamo. Stvar je u tome da dokle god se ono shto jeste nalazi izvan nasheg dozhivljaja ono nama nishta ne znachi. A ako nam nishta ne znachi onda ono shto jeste za nas vishe nije. Dakle, svijet izvan ljudskog dozhivljaja boluje od hronichnog nedostatka znachenja. "Eye of the beholder" nije samo cliché koji s vremena na vrijeme chujemo u filmovima ili chitamo u knjigama - to je jedan od prvih axioma nasheg bitisanja, ja smjelo tvrdim. Ono shto jeste jeste - mi smo samo gosti u velichanstvu onog shto jeste jer ono shto jeste uzhiva u prostranstvu vjechnosti. Koliko god trajno nashe gostovanje - 10, 100, 1000 milijardi godina - ono je uvijek samo gostovanje, ogranicheno sa jednim pochetkom. Mozda i sa krajem ali za kraj ne znamo. Uostalom nam to za ovaj argument uopshte nije ni bitno. Prije pochetka ljudskog bitisanja mi nismo bili. Ova chinjenica nas u sjenci vjechnosti onoga shto zauvijek jeste chini bezznachajnim. Milijarde godina gube svoje znachenje kad se usporede uz vjechnost jer vjechnost nema ni pochetka ni kraja. Nash vijek trajanja se pretvara u fleku - a fleke blijede i ne traju vijechno!
ALI!!!
Ali mi upoznajemo ono shto jeste samo kroz nashe dozhivljaje i iskustva. Dalje od toga, ono shto jeste za nas vishe nije poshto vishe nema znachenja. Nama nije ustvari uopshte bitno "sha je to biti chovjek" - nama je bitno "shta znachi biti chovjek". Stoga mi nikad ne mozemo a i ne trebamo da dajemo prezentacije neke stvarnosti - ovdje se, ja mislim, radi o prezentaciji sentimenta. Sentiment je nasha stvarnost - kako mi dozhivljavamo ono shto jeste. Zato je stvarnost uvijek "in the eye of the beholder". Mi zhivimo u svijetu interpretacija. To ne znachi da taj svijet postoji objektivno. Mi smo ga kreirali i svakodnevno ga kreiramo samim tim shto postojimo. Chovjek je socijalna zhivotinja i interpretacija je jedan od najbitnijih nam alata u nashem interaktivnom zivljenju. Dakle, mi interpretiramo nash dozhivljaj onog shto jeste da bismo ga prezentirali drugima da bi ga onda drugi interpretirali itd. Granica? Ona je davno izbrisana chinjenicom da mi zhivimo u granici, u medjugorju - izmedju onog shto jeste i nachina na koji mi to dozhivljavamo. Svaka prezentacija dozhivljaja je komunikacija uz pomoch portretiranja sentimenta. Meni ova slika govori "vy från ett luftslott". :))
6 kommentarer:
KING OF MY CASTLE
Must be the reason why I'm king of my castle
Must be the reason why I'm freeing my trapped soul
Must be the reason why I'm king of my castle
Must be a reason why I'm making examples of you
Must be, a reason, why I'm, king of
Must be, a reason, why I'm, king of
WAMDUE
jel obradzena ili orginal, u svakom slucaju, nice spooky feeling.
Hvala 32.
Bitno mi je da je fotografija prenijela taj feeling i boje koje sam i ja vidio/osjetio kada sam stajao tamo preko puta Kastellholmena. A da li je orginal ili ne? Hmm... Zavisi... Gdje je granica?
:)))
Ne, ozbiljno, gdje je granica? Sada su na sve strane polemike oko toga pa je interesantno kako svi imaju razlicito misljenje.
Ako mene pitas ovo je neobradjen orginal jer je samo lokalni kontrast pojacan i zamak je poostren. Nista nisam dodao ni oduzeo.
Neko misli da se ni to ne smije raditi. Zato kazem zavisi koga pitas :)
:))
Ako ko mene pita, ja smatram da je pitanje "Gdje je granica?" skroz na svom mjestu. Znam da vas ni ovaj put nisam shokirao i da to vech od mene ochekujete (barem vi sa kojima sam vech prebacio pokoju na ovu temu).
Dakle "Gdje je granica?" - bitno pitanje. Ne ciljam ja ovdje samo na svijet estetskog prezentiranja shtocheg. Prije nego sho se pitamo da li je izvjesna prezentacija "original", tj da li je vjerna stvarnosti, da li je autentichna, mozhda bismo se trebali upitati o "kojoj" stvarnosti je rijech, da li nam je ta neka stvarnost u svom, kako mi to elegantno zamishljamo, tzv objektivnom formatu uopshte pristupachna, tj da li smo sigurni da je mi uopshte mozhemo dosegnuti i vidjeti. Da li postoji autentichnost - zar autentichnost nije neshto shto smo mi ljudi izmislili da bismo stvarima, fenomenima i dozhivljajima mogli priljepiti etiketu simbolichnog kapitala? Da li je nasha percepcija dovoljno izoshtrena i nash um dovoljno shirok da ta neka stvarnost - koja u stvari samo postoji u nashim fantazijama o puritanski neokaljanim svjetovima - tu moze da stane i da ostane u fokusu. Na kraju krajeva, da li uopshte postoji neka vrsta objektivne stvarnosti? Ovim ne zhelim da izrazim sumnju u samo postojanje svega shto jeste. Ono shto jeste jeste bez obzira na to kako mi to dozhivljavamo. Stvar je u tome da dokle god se ono shto jeste nalazi izvan nasheg dozhivljaja ono nama nishta ne znachi. A ako nam nishta ne znachi onda ono shto jeste za nas vishe nije.
Dakle, svijet izvan ljudskog dozhivljaja boluje od hronichnog nedostatka znachenja. "Eye of the beholder" nije samo cliché koji s vremena na vrijeme chujemo u filmovima ili chitamo u knjigama - to je jedan od prvih axioma nasheg bitisanja, ja smjelo tvrdim. Ono shto jeste jeste - mi smo samo gosti u velichanstvu onog shto jeste jer ono shto jeste uzhiva u prostranstvu vjechnosti. Koliko god trajno nashe gostovanje - 10, 100, 1000 milijardi godina - ono je uvijek samo gostovanje, ogranicheno sa jednim pochetkom. Mozda i sa krajem ali za kraj ne znamo. Uostalom nam to za ovaj argument uopshte nije ni bitno. Prije pochetka ljudskog bitisanja mi nismo bili. Ova chinjenica nas u sjenci vjechnosti onoga shto zauvijek jeste chini bezznachajnim. Milijarde godina gube svoje znachenje kad se usporede uz vjechnost jer vjechnost nema ni pochetka ni kraja. Nash vijek trajanja se pretvara u fleku - a fleke blijede i ne traju vijechno!
ALI!!!
Ali mi upoznajemo ono shto jeste samo kroz nashe dozhivljaje i iskustva. Dalje od toga, ono shto jeste za nas vishe nije poshto vishe nema znachenja. Nama nije ustvari uopshte bitno "sha je to biti chovjek" - nama je bitno "shta znachi biti chovjek". Stoga mi nikad ne mozemo a i ne trebamo da dajemo prezentacije neke stvarnosti - ovdje se, ja mislim, radi o prezentaciji sentimenta. Sentiment je nasha stvarnost - kako mi dozhivljavamo ono shto jeste. Zato je stvarnost uvijek "in the eye of the beholder". Mi zhivimo u svijetu interpretacija. To ne znachi da taj svijet postoji objektivno. Mi smo ga kreirali i svakodnevno ga kreiramo samim tim shto postojimo. Chovjek je socijalna zhivotinja i interpretacija je jedan od najbitnijih nam alata u nashem interaktivnom zivljenju. Dakle, mi interpretiramo nash dozhivljaj onog shto jeste da bismo ga prezentirali drugima da bi ga onda drugi interpretirali itd. Granica? Ona je davno izbrisana chinjenicom da mi zhivimo u granici, u medjugorju - izmedju onog shto jeste i nachina na koji mi to dozhivljavamo. Svaka prezentacija dozhivljaja je komunikacija uz pomoch portretiranja sentimenta. Meni ova slika govori "vy från ett luftslott".
:))
Post a Comment